Ovdje ste:: SOL STAV Kolumna Svakog petka okine i tetka
 
 

Svakog petka okine i tetka

Ispis
Prvo sam bio na svadbi. Pjevao hop mala bosonoga, kako ivi bez onoga? A sje?am se i da su mladenci bili lijepi. Imali su iste brkove. No, prije nego sam otiao na svadbu, put me nanio kraj crvenog ?ilima. Novinarka me zaustavila, pitala a ta ja mislim o Sarajevo Film Festivalu?

"Ekskjuzmi!", reknem. "Radije provedem no? u Kamernom s Avdom Sidranom nego sedam dana s Eminom Gani? i zvijezdama Red carpeta!".

Novinarku je zanimalo a ta me je to op?inilo kod Sidrana. Reknem da op?inila me jednostavnost, odabir muzike i knjievnost. Onda je ona htjela da budem konkretniji. Fascinirala me je, reknem, pjesma za djecu koju je Avdo napisao zajedno sa svojom djecom.

"Ako vas zanima, mogu i izrecitovati dio pjesmice!", ponudio sam.

Prihvatila je, pa sam parafrazirao. Pjesnik ?e mi, bezbeli, oprostiti  ako sam ?e mahu napravio. Dakle:

"ta ovo bi? K'o da ne?e pu?e metak! Nije ni?e puk'o metak, nego prn'o tetak! Ma nemoj mi re?? Nije tetak izuzetak! Svakog petka prne i tetka! A zato deda ne uvede reda? ?im nai?e srijeda, okine i deda... Ako ?emo pravo, kulturno nije, al' je vrlo zdravo!"

Dva dana poslije, mobilni mi se oglasio pjesmom Uz marala Tita, juna?koga sina. Zove Fako. Rekne:

"Vazduh treperi, kao da nebo gori!"

"Sprema se oluja!", reknem ja.

To je zna?ilo da krizno je vrijeme, da se nas dva stara druga, zakleta esdepeovca, trebamo na?' u etalitu poradi analize stanja, utvr?ivanja mjera i rokova. Srkali smo kad je on izvadio cirkularno pismo u kojem partija ?lanstvu kae ta treba misliti i govoriti o ovome i onome. ?itao sam, ibretio se.  

"Dragom Vo?i drug Hazjajin ne bi skinuo glavu, ve? kapu!", reknem i vratim cirkular Faki.

Fako skupi obrve, pogleda lijevo, desno. Pa rekne:

"Nakon raskida s Hazjajinom, sa zida smo skinuli njegov portret, ali je ram ostao!"

Naa je rasprava pokazala da u esdepeu, mogu?e je, ima i ljudi koji druga?ije misle, ali i da je njihov broj zanemarljiv u odnosu na one koji uopte ne misle. Nadali smo se kako ?e kad naa partija do?e na vlast, do?i i promjene. Ispalo je da promjene su dole, malo posjedile, pa otile. Stoga smo htjeli poduzeti demokratske mjere protiv Dragog Vo?e. Njih smo primijenili i prije nekoliko godina. Ma?ku smo mu poslali pred vrata stana, natjerali da pokaki se. A Dragi je Vo?a pomislio da izmet je plasti?ni eksploziv pa alarmirao policiju.

"Me?ini, nije pravo vrijeme za demokratiju. Izgleda da ?e popodne kia!", rekao je Fahro pa smo odustali od demokratskog nauma.  

Onda smo si dali za zadatak da promatramo gra?ane koji ulaze u etalite. Zadatak, prepoznati siromane! Nakon pola sata skontali smo da to nije nimalo lahak zadatak.

"Jebem li ga!", reknem ja. "Teko je u ovoj zemlji prepoznati siromanog gra?anina. Ni po ?emu se ne razlikuje od prosje?nog!"

Drvili smo i o tome kako, ne ra?unaju?i zaposlene, u dravi ne radi jo pola miliona ljudi. Al' da ?e sve do?i na svoje jer Bosna je bogata pitkom vodom, rudama, kulturnim blagom i ozonom, turisti?kim destinacijama i mnogobrojnom stokom. Pa smo svak' svojoj ku?i. Mene je u haustoru do?ekala ?ista?ica Hetiga, firme koja nam odrava zgradu.

"E, novinar! Napie l' se ta?", pitala je.

Reknem da evo samo to nisam po?eo pisati o situaciji u zemlji, mjerama i rokovima, te da mi ne bi tetilo i njeno miljenje o svemu tome. Ona je klimnula glavom, okrenula mi le?a. I prdnula.

"Je l' jasno?", pitala je.

"I jasno i glasno i jezgrovito!", reknem ja i pomislim kako fakat nije tetak izuzetak.
Asaf Beirovi? za Oslobodjenje.ba
 
 
 
 

CB Login