(Ne)ostajte ovdje: Koalicija sa koferima

Ispis
Oni to se jagme, otimaju, plijene... oni to ne znaju gdje ive, svoje su potomke uhljebili. A hiljade obi?ne bosanske djece, to zadnji fening troe kako bi jednom u ivotu otili na Bilino polje i poderali glas navijaju?i za Deku, Misimovi?a, Pjani?a, Ibievi?a...
ne znaju ta ih sutra ?eka. Njihova budu?nost je neizvjesna. Zbog toga i odlaze u tu?i svijet.
Pie: Samir KARI?

Dok se po ovdanjim parlamentima, skuptinama, a bezbeli, najvie kafanama, sabiru nove ve?ine, koje se nadaju da ?e formirati novu vlast, bar moja dva poznanika su ula u koaliciju sa koferima. I oni se nadaju, ali ne da ?e neto formirati, nego da ?e ubijediti vedsku vlast da im da azil kako bi zapo?eli novi, i za njih bolji ivot u toj skandinavskoj zemlji.
Obojica su mladi?i iz Podrinja. Imaju nekih 26 ili 27 godina. Oenjeni. Imaju i enu i djecu. I vole Bosnu i Hercegovinu. U jednog su babo i trojica amida ehidi. Poginuli za ovu dravu, u nadi da ?e njihovoj djeci biti bolje. Da ?e slobodno i sigurno ivjeti. U drugog je babo pun gelera, invalid i patriota. I on je krvario za svoju djecu. Ali, izgleda, ni njihovim unucima nije dobro.

I ko je kriv? Svi su krivi. Krivi su svi oni, bili vlast ili opozicija, koji su ikada, od 1996. godine sjedili po parlamentima, skuptinama, op?inama... i dobivali budetski (na) novac. Krivi su jer ne znaju gdje ive. Ne znaju kako se prevrtati i znojiti u krevetu u ?etiri sata ujutro, i razmiljati kako svojoj bebi kupiti pampers i bebelac. Ne znaju kako je pozajmiti dvadeset maraka kako bi njihov maksum otiao na izlet. Ne znaju kako je kad kuha eludac, jer njihova djevoj?ica nema haljinicu istu kao to drugarica ima. Ne znaju kako je mladima, koji bi stupili u brak, ra?ali djecu, a nemaju gdje i od ?ega ivjeti. Nemaju posla, a o stanu da i ne pri?aju. Ne znaju oni mnogo toga, ili ne ele da znaju i da vide.

Moje poznanike sa po?etka pri?e uopte ne zanimaju telekomi, fabrike duhana, bosnalijekovi, elektroenergetski sektori, javni servisi, pote... Ne znaju oni nita o tome, osim kad im zatrebaju dopuna za telefon, kutija cigara ili tablete. Uopte ih ne zanima ho?e li neko novi ujagmiti neki upravni odbor, ho?e li neko novi zasjesti na ?ela klini?kih centara, zavoda, agencija, ministarstava... Njih zanima posao i hljeb za njihove porodice. Njih zanima da im Aida u 19.30 pro?ita vijest o novim radnim mjestima, i boljem ivotu svih gra?ana u ovoj zemlji.

Oni to se jagme, otimaju, plijene... oni to ne znaju gdje ive, svoje su potomke uhljebili. Oni su svojim unu?i?ima, i bezbeli praunu?i?ima, a moda i njihovoj djeci, obezbijedili ugodne ivote. A hiljade obi?ne bosanske djece, to zadnji fening troe kako bi jednom u ivotu otili na Bilino polje i poderali glas navijaju?i za Deku, Misimovi?a, Pjani?a, Ibievi?a... ne znaju ta ih sutra ?eka. Njihova budu?nost je neizvjesna. Zbog toga i odlaze u tu?i svijet. Zbog toga ?e moda sinovi mojih poznanika za 20-ak godina, umjesto za bosanskohercegova?ku, poput Zlatana Ibrahimovi?a, zabijati golove za vedsku reprezentaciju.

Ostajte ovdje!... Sunce tu?eg neba
Ne?e vas grijat ko to ovo grije..."

Ovo su stihovi Alekse anti?a, nastali 1896. godine, u kojima ovaj pjesnik pjeva o patnji onih to zauvijek naputaju domovinu i odlaze u tu?i svijet. Moji poznanici su nekada u?ili o anti?u, mada su rijetko ?itali njegove pjesme, a jo ga rje?e vi?ali na nov?anici od 10 KM. Pitanje je da li bi veliki anti?, u dananjoj Bosni i Hercegovini, imao umjetni?ke hrabrosti napisati Ostajte ovdje".
www.bportal.ba